Utvrđeni srednjovjekovni grad na istočnoj obali Jadrana očuvanom cjelovitošću jedinstven je primjer urbane cjeline planski regulirane u 13. stoljeću. Iako su prirodne katastrofe, stilske i društvene mijene značajno utjecale na gradsko tkivo i pojedinačne građevine, izvorna srednjovjekovna planirana matrica ostala je jasno čitljiva do danas, skladno integrirajući sve naknadne intervencije. Duga linija kontinuiteta, kao jedno od osnovnih obilježja uprave Dubrovačke Republike, ocrtava se i u urbanističkoj i arhitektonskoj pojavnosti grada, njegovih javnih prostora, upravnih, sakralnih i privatnih građevina. Sve političke, kulturne i duhovne težnje generacija upravitelja Republike našle su u pomno planiranoj, uravnoteženoj i odmjerenoj cjelini jasan simbolički odraz, poruku koja se danas može lako iščitati.