Dubrovnik – svjetsko dobro
Svjetska dobra su mjesta izvanredne univerzalne vrijednosti za cijelo čovječanstvo.
UNESCO je uvrstio Dubrovnik na popis svjetske baštine 1979. godine, kao kulturno dobro koje je izvanredno dobro sačuvan primjer srednjovjekovnog planiranog grada. Kriteriji i obrazloženje upisa ponovno su revidirani 2015. godine.
KRITERIJ (I): UMJETNIČKO DJELO LJUDSKOG KREATIVNOG GENIJA:
Povijesni urbani i arhitektonski kompleks Dubrovnika do danas je zadržao bitne elemente srednjovjekovne strukture utvrđenog grada: bedeme, urbanu matricu ulica i trgova, impresivne javne građevine i veliki broj privatnih stambenih građevina. Ne razmatrajući umjetničku vrijednost pojedinih građevina, ovdje nalazimo prvenstveno kompleks izvanredne vrijednosti koji pokazuje volju za stvaranjem, razvojem i uljepšavanjem urbanog krajolika kao da je umjetničko djelo.
KRITERIJ (III): JEDINSTVENO ILI BAREM IZUZETNO SVJEDOČANSTVO KULTURNE TRADICIJE ILI CIVILIZACIJE KOJA ŽIVI ILI KOJA JE NESTALA:
Gradski povijesni kompleks Dubrovnika jedinstveno je ostvarenje srednjovjekovne arhitekture i urbanizma, koje je imalo značajan utjecaj na prostoru jadranske obale i Balkana. Ono pruža jedinstven dokaz o snazi Republike kao trgovačkog središta na Jadranu. Između svih srednjovjekovnih europskih gradova, Dubrovnik se ističe uspostavljenim odnosom između pojedinih građevina i cjelokupnog kompleksa kao i ogromnom arhivskom dokumentacijom koja omogućuje da se svaki stadij njezina razvoja proučava u svjetlu povijesti.
KRITERIJ (IV): IZNIMAN PRIMJER VRSTE GRAĐEVINE, ARHITEKTONSKE ILI TEHNOLOŠKE CJELINE ILI KRAJOLIKA KOJI PREDSTAVLJA ZNAČAJNE STADIJE LJUDSKE POVIJESTI:
Gotovo sve faze razvoja grada kroz stoljeća su sačuvane u njegovoj strukturi, a osobito opsežni urbanistički zahvati 13. stoljeća kojima je ovaj grad dobio jedinstvo. Među izvanrednim srednjovjekovnim, renesansnim i baroknim građevinama unutar veličanstvenih utvrda s monumentalnim gradskim vratima su Knežev dvor (nastao u 15. stoljeću gotičko-renesansnom preobrazbom srednjovjekovnog kaštela); gotičko-renesansna carinarnica – Sponza (iz 16. stoljeća); franjevački samostan (sagrađen u 14. stoljeću) s romaničko-gotičkim klaustrom, zvonikom i barokiziranom crkvom; prostran dominikanski gotički samostan (započet u 13. stoljeću) također s impozantnim klaustrom, zvonikom i crkvom; barokna katedrala Gospe Velike (obnovljena nakon potresa 1667. na mjestu romaničke katedrale) i brojne druge barokne crkve, poput one sv. Vlaha (zaštitnika grada) i isusovačke crkve sv. Ignacija s monumentalnom skalinadom.
