Potres 1979. i aseizmička sanacija
Šteta od potresa
Katastrofalan potres intenziteta IX-X° MCS, magnitude 7,0, dogodio se 15. travnja 1979. godine na udaljenosti oko 100 km od Dubrovnika sa epicentrom u podmorju crnogorskoga primorja. Jačina potresa u Dubrovniku iznosila je VII° MCS, te je teško stradalo područje općine Dubrovnik i dio općine Metković. Nakon glavnog potresa uslijedio je niz slabijih potresa, od kojih je potres 24. svibnja 1979. godine zahvatio Dubrovnik jačinom od VI° MCS.
Izvještajem o šteti utvrđeno je, da je na području općine Dubrovnik oštećeno 1.071 građevina. Od tog ukupnog broja 33 su fortifikacijska objekta (obujma 149.142 m3), 106 sakralnih objekata (površine 17.458 m2), 45 objekata raznih namjena (površine 36.713 m2) i 885 stambenih i poslovnih objekata (površine 260.619 m2). Opseg rušenja, odnosno oštećenja u pojedinim područjima općine Dubrovnik ovisio je o jačini potresa koji je zahvatio pojedina uža područja, kao i o sastavu temeljnog tla pojedinih objekata.
Kako to svjedoče uništeni i oštećeni objekti, najviše je stradalo područje Konavala, Župe dubrovačke, povijesna jezgra s područjem Pile i Ploče, Rijeka Dubrovačka, Slano i Ston. Na ostalom području evidentirane su manje štete. Na izvangradskom području (Konavle, Župa dubrovačka) uglavnom su stradala naselja na padinama brda, građena bez seizmičke zaštite. U gradu Dubrovniku najviše je oštećena stara gradska jezgra (stanovi, javne zgrade, zdravstvene i kulturne ustanove, prostori trgovačke i ugostiteljske djelatnosti). Izrazito velika oštećenja javila su se na području Rijeke dubrovačke, Slanoga i Stona, koji su formirani na prirodno ili mehaničko nasutim terenima. Elaborat procjene štete izrađen je za svih 1071 objekata, u 25 uvezanih knjiga. Najdelikatnija je bila procjena šteta na kulturnoj baštini, gdje se nije moglo primijeniti utvrđivanje vrijednosti objekta umanjivanjem njegove vrijednosti (amortizacija), budući se vrijednost kulturne baštine s godinama povećava.
Revalorizirana procjena ukupne štete u 1980. godini iznosila je 436.437.380 US$.
Obnova nakon potresa
Odmah nakon potresa započinje organizirana te sustavna i dugoročno planirana obnova Dubrovnika. Bazirala se na posebnom zakonu i osiguranom dugoročnom financiranju iz raznih izvora, a najveći dio sredstava osiguravala je Republika Hrvatska.
U početku interventni zaštitni radovi, prerastaju uskoro na sustavno konstrukcijsko ojačanje najteže oštećenih objekata, da bi vrlo brzo započela sveobuhvatna revitalizacija povijesne cjeline, sustavno dokumentiranje i istraživanja, koja su pratila radove sanacije. Aktivno se uključuju eminentni stručnjaci iz cijele države, koji putem znanstvenih i stručnih institucija, a posebice putem Stručno savjetodavne komisije, prate sve faze obnove, od pripreme do realizacije.
U prvoj fazi započetoj 1982. obnovljeno je deset javnih objekata, najvrjednijih pojedinačnih kulturnih dobara unutar povijesne jezgre a do početka ratnih razaranja 1991. obnovljeno je 49 kulturnih dobara na dubrovačkom području, od kojih je njih dvadeset unutar povijesne jezgre.
Obnova i revitalizacija povijesne jezgre temeljila se na sustavnoj obradi grada unutar zidina, kroz različita stručna područja, važna za pojedinačna kulturna dobra, i za Grad u cjelini. Cilj je bio da se kroz konstrukcijsku sanaciju u potresu oštećenih zgrada kontinuirano provodi revitalizacija gradskih funkcija, obnova infrastrukture, da se novim sadržajima revaloriziraju najvažniji spomenici i pojedini gradski predjeli. Za potrebe konstrukcijske sanacije u potresu stradalih objekata proveden je niz istražnih radova o stabilnosti postojeće konstrukcije na konkretnim objektima, a izrađena je i Karta detaljne seizmičke mikrozonacije temeljem provedenih geomehaničkih, geofizičkih i geotehničkih istraživanja.
Tablica – Popis objekata – u izradi
Aseizmička sanacija
Od 2000. godine Zavod je preuzeo voditi program Aseizmičke sanacije blokova zgrada u povijesnoj jezgri Dubrovnika kojeg je osmislilo Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja.
Objektima se aseizmičkom sanacijom se povećava mehanička otpornost i stabilnost s obzirom na djelovanje potresa za 1 stupanj MCS ljestvice. Provodi se samo prva faza aseizmičke sanacije blokova zgrada, odnosno radovi na vanjskim nosivim zidovima koji ne zahtijevaju iseljenje korisnika objekata, dok bi sljedeća faza trebala biti ojačavanje građevina sanacijom međukatne konstrukcije. Tek tada bi mogli reći da je konstrukcija u cijelosti ojačana.
Sve kamenom zidane građevine sadrže neravnomjerno raspoređene šupljine ( i do 20% volumena ziđa) koje bitno umanjuju otpornost kamenog ziđa, te se zidovi konsolidiraju injektiranjem injekcijske smjese. Pored konsolidacije zidova injektiranjem vrši se čišćenje i fugiranje zidova posljednjih godina ugrađuju se čelične zatege, koje se dodatno povezuju i napinju na način da tvore prsten oko bloka zgrada u razini međukatne konstrukcije. Na taj način se znatno poboljšava stabilnost zgrada u bloku – nizu.
Pored toga vrše se radovi na nekonstruktivnim elementima, obnavljaju i čiste pročelja, saniraju krovovi, te elementi kamene plastike, a ponegdje i vanjska stolarija.
U periodu od 2000. do početka 2021. godine izvedeni su radovi aseizmičke sanacije na 45 blokova zgrada u povijesnoj jezgri Dubrovnika, čime je obuhvaćeno preko 200 objekata.

- Aseizmička sanacija blokova zgrada 2022.
- Aseizmička sanacija blokova zgrada 2021.
- Aseizmička sanacija blokova zgrada 2020.
- Aseizmička sanacija blokova zgrada 2019.
- Aseizmička sanacija blokova zgrada 2018.
- Aseizmička sanacija blokova zgrada 2017.
- Aseizmička sanacija blokova zgrada 2016.
- Aseizmička sanacija blokova zgrada 2015.