Prilikom napada na Dubrovnik 1991. i 1992. godine u sklopu opće agresije na Hrvatsku, Jugoslavenska armija se nije obazirala na činjenicu da je povijesna jezgra Dubrovnika kao spomenička cjelina svjetskog značaja pod zaštitom UNESCO-a temeljem Konvencije o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine (The World Heritage Convention) iz 1972. godine.
Tisućama projektila različitih vrsta i kalibara sustavno je gađan Grad u zidinama, njegove ulice, komunalni objekti, stambene, javne i sakralne građevine. Prema prikupljenim podacima, unutar povijesne jezgre oštećena su 382 stambena, 19 sakralnih i desetak javnih, a s krovovima ukupno 594 objekta, ukupne površine 192 338 m2.
Najteže je oštećeno devet zgrada pogođenih zapaljivim projektilima. Od njih su u pravilu ostali nagorjeli vanjski zidovi u cijeloj visini, te stubišta i poneki nosivi zid u prizemlju. Uništeni su izvorni dijelovi interijera, štuko ukrasi, oprema.
Akcijski plan UNESCO-a iz 1993. godine, koncipiran kao program obnove spomeničke baštine povijesne jezgre Dubrovnika razarane u ratnoj agresiji 1991. i 1992. godine, uključuje istraživanje, klasifikaciju i evaluaciju šteta, globalni program obnove i procjenu troškova obnove.
Ovdje su linkovi na Akcijski plan UNESCO-a iz 1993. godine i druge materijale vezane uz ratna oštećenja i obnovu spomeničke baštine Dubrovnika.
