Smješten oko 600 metara jugoistočno od utvrđenog grada, otok je u geomorfološkom i povijesnom smislu neraskidivo vezan za genezu i razvoj Dubrovnika. Benediktinska opatija na Lokrumu osnovana je 1023. godine. Uz očuvane romaničke strukture crkve i prvotnog samostana te gotičko-renesansni klaustar iz 15. i 16. stoljeća, sklop je u 19. stoljeću nadograđen u rezidenciju te je samostanski sklop služio kao rezidencija nadvojvode Maksimilijana Habsburškog. Uz geometrijski oblikovane parkovne površine uz nekadašnji samostan, čitav otok je u ovom razdoblju premrežen uređenim stazama te pojedinim pratećim građevinama. Na Lokrumu je očuvana i nikad dovršena zgrada Lazareta iz 16. stoljeća, svjedočanstvo neprekinutog razvoja zdravstveno-sanitarne skrbi Dubrovačke Republike. Utvrda Royal na najvišoj uzvisini otoka, važan je dio je fortifikacijskog krajolika Dubrovnika 19. stoljeća. Otok Lokrum je 1948. godine proglašen posebnim rezervatom šumske vegetacije, a danas je i dio ekološke mreže NATURA 2000.