Ovo je jedini veliki trg na povišenom prostoru Grada koji se na nalazi se na jugoistočnoj strani povijesne gradske jezgre.

Do njega se dolazi s poljane Ivana Gundulića, veličantsvenom skalinadom Pietra Passalacque, koja je izgrađena 1735. godine.

Poljanom dominira barokna jednobrodna crkva sv. Ignacija.

Crkva je dovršena 1725. prema nacrtima arhitekta Andrea Pozza. Kroz povijest se poljani mijenjao naziv s obzirom na Isusovce, od Piazza na Jezuvitima do Poljane na Jezuvitima, a tek od 1930. ona nosi Boškovićevo ime.

Jezuiti su 1624. godine osnovali „Collegium societatis Jesu“, a ukinućem reda 1774. godine, prvobitni naziv na skalinadi je preklesan u “Collegium Ragusinum”. Na tom visokom učilištu, gdje se izučavala umjetnost i prirodne znanosti, školovali su se svi znameniti Dubrovčani, među kojima i Ruđer Bošković. Nakon pada Republike i francuske okupacije, kolegij je pretvoren u vojnu bolnicu i ljekarnu.

Tek 1938. ponovno je u funkciji učilišta. Danas je u nekadašnjem isusovačkom učilištu Dubrovačka klasična gimnazija kao i Katehetsko- teološki institut. Rušenje recentne kuće s početka 20. stoljeća, koja se naslanjala na južno pročelje palače u Androvićevoj ulici, postavljeno je kao uvjet Konzervarorskog odjela u Dubrovniku prilikom obnove palače nakon potresa iz 1979. Prostor poljane je time znatno povećan, ali se otvorio i problem uređenja sjeverne granice trga koji nije nikad urbanistički definiran.

Južno pročelje palače, koje nakon rušenja postaje glavno pročelje prema trgu, je ožbukano i riješeno kao privremeno. Suteren porušene zgrade je ostao kao građevna jama, koja je stjecajem okolnosti postala odlagalište otpada i time akutni problem Grada. U sklopu Programa obnove suteren srušenog objekta je zatvoren armirano-betonskom pločom. Projekt sanacije ruševine je odobren od nadležne Konzervatorske službe, a njime je riješen i ulaz u palaču s razine poljane i to izvedbom upuštenog mostića iza parapetnog zida i ograda u vidu zidanih klupa.

Parapetni zid je ožbukan sukladno žbuki pročelja obnovljene palače. Prilaz prostoru suterena riješen je povezivanjem izlaza iz palače u Androvićevoj ulici. Ovom intervencijom nije definirana namjena suterenskog prostora, a kako se konstrukcija oslanja na obodne zidove, to u budućnosti omogućuje njegovo fleksibilno uređenje. Kota armirano-betonske ploče određena je odnosom prema kamenom popločenom podestu na vrhu skalinade i potrebi hidro i termo izolacije prostora pod konstrukcijom u trenutku privođenja svrsi.

Kako završna obrada hodne plohe Poljane nije definirana, privremeno je ova betonska ploha nasuta tucanikom radi ujednačenja s razinom plohe trga.