Najveća prijetnja održanju života u Gradu za vrijeme ratnih razaranja bila su oštećenja na krovovima. Gotovo neprestano na udaru neprijateljskih projektila, te meke strukture od drva i kupa kanalica zadobile su najveće štete. Više od 70% krovova je oštećeno projektilima.
Prilikom prvih procjena, u nemogućnosti bližeg primicanja oštećenju, uzimale su se u obzir samo štete na pokrovu. Ubrzo se međutim pokazalo, da je u više od 50% slučajeva oštećena i konstrukcija krova. To znači da su za popravak potrebni ozbiljni građevinski zahvati i znatnija materijalna sredstva od procijenjenih.
Već na samome početku obnove, odmah nakon otvaranja krovišta, to je potvrđeno. Krovovi su bili najvažniji među prioritetima obnove, i to ne samo radi zaštite zgrade od daljnjeg propadanja, već i radi uspostave normalnog života u kući, jer dubrovačka potkrovlja su prostori u kojima se intenzivno živjelo.
Zahvaljujući ranijim iskustvima, iako skromnim sredstvima, Dubrovnik je počeo obnovu još u vrijeme ratnih razaranja. Pritom su najveću ulogu odigrale postojeće institucije koje su bez čekanja pristupile onim aktivnostima privremene zaštite koje su se mogle provoditi u uvjetima ratnih opasnosti. Tek u određenom vremenskom pomaku možemo sagledati svu važnost tih hitnih, improviziranih radova izvedenih na gradskim krovovima.
Sanacija krovova od ratnih oštećenja izuzetno je složen zadatak, jer su ratna razaranja i oštećenja na krovovima prouzrokovala, u prvi mah, nesagledive štete i poremetile konstrukcijsko stanje objekata u cjelini.
Odmah nakon najjačih ratnih razaranja 1991/92. Zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode Dubrovnika obavio je uviđaje i evidentirao oštećenja na 594 objekta u gradu unutar zidina.
Tradicionalni pokrov dubrovačkih krovova su crijepovi koji se lokalno nazivaju kupe kanalice. Nekad su se kanalice proizvodile nedaleko od Grada, u mjestu koje je baš po toj proizvodnji dobilo ime Kupari. Kako kupe za Dubrovnik trebaju oblikom, bojom i strukturom zadovoljavati stroge zahtjeve, bilo je potrebno organizirati posebnu proizvodnju kupa namijenjenih Dubrovniku u jednoj od već postojećih ciglana u Hrvatskoj i to je bila tvornica “Zagorka” iz Bedekovčine danas “Tondach” d.d.
Sve do prije nekoliko godina Zavod je vlasnicima oštećenih krovova za šire područje spomeničke cjeline odobravao dobivanje kupe bez naknade, ukoliko su vlasnici sami željeli izvršiti popravke. Na taj način obnovljen je znatan broj oštećenih krovova.
Putem Zavoda je od 1997. do kraja 2008. godine obnovljeno je 35.349 m2 krovova, što čini 35% od ukupne površine oštećenih krovova.
Veliki broj krovova obnovili su vlasnici sami, ali je još značajan broj oštećenih. I dalje se javljaju pojedinačni slučajevi i ukoliko nemaju utvrđenu ratnu štetu, a svojom oštećenošću predstavljaju opasnost za prolaznike, ulaze u godišnji program obnove na način, da se vlasnici suglase sa upisom založnog prava na slijedećih 20 godina. U novije vrijeme, izradom projekta aseizmičke sanacije obuhvaćaju se i radovi sanacije krovova ukoliko se pokaže potrebnim.