Trajanje radova: lipanj 1986. – srpanj 1986.
Vrijednost radova: 1.982.423,28 US $
Projektanti: Ivan Pretenjak, dipl.inž.arh, prof.dr. Dražen Anicic IGH, Zagreb
Glavni izvoditelj: GP “Dubrovnik”
Nadzorni inženjeri: Antun Borkovic, dipl.inž.grad. ZOD
Rukovoditelj gradilišta: Marko Kovacevic, dipl.inž.grad.
Dubrovačka katedrala Marijina Uznesenja je barokna građevina nastala između 1672. i 1713. godine na ostacima romaničke katedrale. Starija, romanička bazilika izgrađena je između 1131. i 1157. godine, a porušena je u velikom potresu 1667.
Arheološka istraživanja potaknuta potrebom obnove katedrale nakon potresa 1979., otkrila su i treću, još stariju, katedralu iz 7. ili 8. stoljeća, koja pripada kasnoj antici ili Bizantu.
Inicijator gradnje sadašnje barokne katedrale “po idejama i nacrtima rimskih crkava, u duhu nove arhitekture koju su stvorili Rafael i Bramante” bio je svećenik i diplomat Stjepan Gradić. Nacrte za gradnju izradio je 1671. godine Andrea Buffalini iz Urbina; gradnju je započeo Paolo Andreotti iz Genove, nastavio Piero A. Bazzi, Tommaso Napoli, a završio Ilija Katić.
Građevina je u obliku latinskog križa s tri uzdužna broda te jednim poprečnim – transeptom. Na križištu glavnog broda i transepta je vitka kupola na tamburu, sa osam prozora i lanternom na vrhu. Pročelje je bogato ukrašeno, a bočni zidovi raščlanjeni. U unutrašnjosti crkve, iznad glavnog oltara, se ističe Tizianova slika Uznesenja Marijinog iz 16. stoljeća i oltar sv. Ivana Nepomuka od ljubičastog mramora.
U potresu 1979. Katedrala je teško stradala, osobito kupola i vanjski kameni zidovi; istočno se pročelje odvojilo od ostale mase građevine.
Oštećena je i temeljna konstrukcija. Nakon sistematskih istraživanja u Katedrali i oko nje, koja su započela 1981. godine, dinamika sanacijskih radova bila je prilagođena potrebama arheoloških istraživanja: prvo je sanirana kupola, zatim su u visini završnih vijenaca izvedeni armirano-betonski serklaži, da bi se osigura fizička sigurnost objekta. Izrađene su konzervatorske smjernice, izvedeno barokno popločenje, uređen interijer, izvršena valorizacija i restauratorski radovi u svetištu, te zaštitni i konzervatorski radovi nalazišta.
Objekt je vraćen u sakralnu funkciju u studenom 1986. godine, a arheološki radovi na Bunićevoj poljani, uz zapadno pročelje, nastavljeni su sve do 1988. i rezultirali novim značajnim nalazima. Utvrđeno je optimalno rješenje ulaza u prostor podzemne etaže katedrale koji se objedinjuje s podzemljem Bunićeve poljane u jedinstvenu cjelinu predviđenu za prezentacije novootkrivenih povijesnih slojeva.
Vrsta radova: konstruktivna sanacija, adaptacija
