Veliki i osjetljivi zahvat predstavljala je sanacija Gradskog zvonika, tj. njegove kupole oštećene pogotkom granate u lipnju 1992. godine. No, Zvonik je bio pogođen i 8. prosinca 1991. u predio odmah ispod vijenca na istočnoj fasadi. Zahvat je realiziran donacijom obitelji Ucović i Gorup iz Perua, kćeri poduzetnika Vilima Doršnera koji je obnavljao Zvonik 1930. Zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode izradio je dokumentaciju obnove, a Zavod za obnovu Dubrovnika vršio je građevinski nadzor.

Izvođenje radova povjereno je G.R.O. „Građevinar„ koji je izvodio sve radove Društva. Da bi se izvršio popravak bilo je potrebno postaviti fasadnu skelu površine 113 m2 i poluviseću površine 151 m2. Kako je granata probila kupolu, bilo je potrebno ozidati ciglom dio kupole u površini od 8 m2, ožbukati je s unutrašnje i vanjske strane u površini od 19,5 m2.

Postavljene su tri novo drveno poletovanje dijela kupole na površini od 5 m2. Na vrhu je postavljen novi olovni lim, debljine 4 mm, na površini od 7,6 m2. Zapunjene su mnoge rupe na limu kupole nastale udarcima gelera, popravljena je oštećena željezna skala koja vodi na vrh kupole kao i gromobran, a popravljen je i nosač kugle kao i sama kugla sa zastavicom na vrhu.

Na istočnoj fasadi zamijenjena su dva oštećena kamena novim, a kameni vijenac iznad njih, koji je bio izbačen iz svog ležišta, vraćen je u prvobitan položaj. Popravljen je i jedan kameni stupić, tambura kupole na zapadnoj strani, kojeg je udarac granata znatno pomaknuo sa svog položaja.

Ovim zahvatom ponovno je popravljen krov sata Zvonika, oprano je Rabljaninovo zvono i zelenci, a u kupolu je postavljena ploča s podacima o oštećenju i ovoj obnovi Zvonika.