Površina: 120 m2
Trajanje radova: ožujak 1988. – listopad 1989.
Vrijednost radova: 219.071,07 US $

Projektanti: Pero Jemo, dipl.inž.arh., Vladan Kovačević, dipl.inž.građ., PB “Arhitekt” Dubrovnik
Muzejski program: prof.dr. Slobodan P. Novak
Muzejski postav: Marin Gozze
Izvođač radova: GRO “Građevinar”
Nadzorni inženjer: Jure Baletić,dipl.inž.građ., ZOD
Rukovoditelj gradilišta: Ante Vitasović,građ.tehn

Stambena dvokatnica, glavnim, zapadnim, pročeljem okrenuta je na Široku ulicu, sjevernim na uski prolaz uz palaču Đorđić, a južnim se naslanja na crkvu Domino. Smještena je unutar bloka heterogene namjene: crkve Domino i sv. Josipa, palača Đorđić-Mayneri i niz skromnijih stambenih objekata, te valorizirana kao spomenik kulture ambijentalne vrijednosti.

Nastala je početkom 18. stoljeća iznad dvije nadsvođene prostorije koje su najvjerojatnije, bile supstrukcija gotičke trobrodne crkve, izgrađene 1452. godine, a koja je porušena u potresu 1667. Iznad apside i sakristije porušene crkve nastala je današnja barokna jednobrodna crkva dok je iznad sjeverozapadnog dijela porušene crkve nastala opisana kuća. Iz pisanih izvora proizlazi da je crkva Domino u 13. stoljeću još uvijek izvan gradskih vrata bila čvrsto središte oko kojeg su se spajale i razdvajale komunikacije. Podatak iz 1186. godine u vezi patronata crkve Omnium Sanctorum govori o njenoj znatno ranijoj pojavi na ovom području te upućuje na pretpostavku njene predromaničke provenijencije, što bi trebalo tek pokazati i dokazati arheološkim istraživanjima.

Sredinom 15. stoljeća izvršena je značajna pregradnja crkve koja postaje trobrodna sa stupovima i polustupovima, te križnim svodovima. Crkva je porušena u velikom potresu 1667. godine, a obnovljena je crkva današnjeg izgleda. U potresu 1979. godine kuća je teže oštećena i u njoj se nije moglo stanovati. Nakon konzervatorskih smjernica izrađenih od Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode, Dubrovnik, izrađen je arhitektonski projekt po kojem se objekt prenamijenjuje u muzej velikog književnika Marina Držića.

U prizemlju objekta je smješten izložbeni prostor; na prvom katu muzej i čitaonica; u potkrovlju radne prostorije djelatnika muzeja i spremište.

Razina poda niskog prizemlja spušta se radi prezentacije otkrivenog nadsvođenog prostora, a visina potkrovlja podiže se i izjednačuje s krovom crkve Domino.

U konstruktivnom smislu objekt je ojačan međukatnim armiranobetonskim pločama, ravnim i kosim ukrutama (serklažima) po obodu kosog trovodnog drvenog krova, dok je stubište montažno s drvenim gazištem.

Vrsta radova: konstruktivna sanacija, adaptacija