Biskupska palača u Dubrovniku je u sastavu zaštićene spomeničke cjeline Dubrovnika visoko valorizirana kao složen i povijesno izuzetno slojevit objekt.
Biskupska palača u Dubrovniku je u sastavu zaštićene spomeničke cjeline Dubrovnika visoko valorizirana kao složen i povijesno izuzetno slojevit objekt. U svojim arhitektonskim i urbanističkim dijelovima nosi graditeljske elemente od srednjovjekovnih, renesansnih, do dominantno baroknih. Na važnom položaju, sučelice Katedrali, palača je tijekom više stoljeća zbog potresa i požara mijenjala arhitektonsku formu, od srednjeg vijeka do definitivnog uobličenja nakon potresa 1667. godine. Postupno se povećavala tlocrtno i visinski. Danas je to jedinstvena četveroetažna zgrada, cca 2000 m2 brutto površine, u sastavu koje je i crkvica Sv. Bartula (kasnije Sv. Kuzme i Damjana). U svom interijeru palača ima oslikane zidove, tri drvena oslikana tabulata (stropa), bogatu biblioteku itd..
Nekad stambena palača obitelji Sorkočević, u 19. st. prelazi u vlasništvo Biskupije, čija je i danas. U duhovnom i simboličkom smislu vrlo je značajna kao stan biskupa i sjedište dubrovačke biskupije.
Palača je u cijeloj svojoj strukturi teško oštećena u potresu 1979 godine, nakon čega je iseljena. Započeti konzervatorsko – restauratorski istražni radovi 1984. godine prekinuti su zbog agresije na Dubrovnik 1991., te su dovršen 1993.
Prema usvojenom programu izrade dokumentacije 1997. g. prvo su izrađeni separati s izborom eksponata za muzejski postav, izrađen je idejni projekt otpornosti postojeće konstrukcije na potres s prijedlogom sanacije, zatim idejni glavni i izvedbeni projekt sanacije.
Projektna dokumentacija za obnovu dovršena je 2000. godine, kada je ishođena i građevna dozvola. Pored reprezentativnog stana biskupa, u palači je prvobitno, u donjim etažama, prizemlja i I kata bio projektiran muzej sakralne umjetnosti Dubrovačke Biskupije, što je kasnije, dolaskom novog biskupa izmijenjeno.
U vrlo složenom procesu konstruktivne sanacije, koja prema projektu maksimalno respektira postojeće konstruktivne elemente, ojačava se cijela zgrada, a svaki dio stropa prostorija pojedinog kata se rješava zasebno. Sanacija se zbog teških oštećenja i prokišnjavanja provodila od krova prema dolje, parcijalno po etažama.
Paralelno s montažom novih i ojačanjem i popravkom postojećih drvenih greda izvršena je konsolidacija ležišta i zidnog tkiva palače, drvene grede se zaštićuju odgovarajućim sredstvima protiv vlage i insekata. Na ojačane grednjake međukatne konstrukcije, montiraju se « kerto « ploče ( ljepljenice debljine 4,5 cm) po posebno razrađenom modelu međusobnog povezivanja, sprezanja s gredama ispod i sidrenja u okolne nosive zidove. Ugrađene su čelične zatege, zidne i podne, ojačani su djelovi glavnih nosivih zidova u zoni poda potkrovlja čeličnim I profilima, montirana je osnovna krovna konstrukcija i palača je pokrivena. Sanirani su oštećeni kameni vijenci i kanali za odvodnju kišnice. Karbonskim vlaknima ojačani su lukovi, nadvoji, karbonskim lamelama ojačane su tanke stijenke parapetnih zidova. Ugrađena je ispod žbuke vanjska zatega od karbonske lamele na mjestu gdje je s unutrašnje strane oslikani zid..
Radovi I etape konstrukcijske sanacije /krov i potkrovlje/ započeli su 2003. Završena je II i III etapa konstrukcijske sanacije: sanacija međukatnih konstrukcija II i III kata, konsolidacija zidova, čišćenje od neadekvatnih recentnih intervencija, sanacija kamenih elemenata pročelja, profiliranih masivnih kamenih “igala” oko prozora. Paralelno je izvršeno niz konzervatorsko-restauratorskih zahvata na oslikanim zidovima, gredama, kamenim konzolicama itd., dokumentirani su svi relevantni nalazi. Za potrebe zaštitnih restauratorskih radova na oslikanom stropu ulaznog hola u prizemlju izvršeno je termovizijsko snimanje. Značajan zahvat je ugradnja dizala unutar gabarita srednjovjekovnog prolaza, koji je sačuvan u strukturi ziđa I i II kata. Tijekom 2009. završeni su radovi sanacije pročelja, a u drugoj polovici godine počinje zadnja etapa konstrukcijske sanacije. Paralelno s tim vrši se pregled i noveliranje tehničke dokumentacije za instalacije i završne radove. Radove izvodi tvrtka Građevinar Quelin prema projektu Arhitektonskog fakulteta, Zavoda za arhitekturu iz Zagreba, glavne projektantice Nives Mlinar, dipl.ing.arh., te projektanta konstrukcije Egona Lokošeka, dipl. ing. arh. Prateće konzervatorsko restauratorske radove izvodili su stručnjaci Hrvatskog restauratorskog zavoda.Nadzor I.-III. etape sanacije i koordinaciju svih sudionika obnove provodila je, ispred Zavoda za obnovu Dubrovnika, mr.sc. Ivanka Jemo, dipl.ing. arh., nakon čega nadzor do kraja konstruktivne sanacije preuzima Studio Vetma d.o.o. a koordinaciju ispred Zavoda za obnovu Dubrovnika vodi Sanja Krželj dipl.ing.arh. Radove je kontinuirano pratio Konzervatorski odjel iz Dubrovnika.
Dubrovačka biskupija je uključena u sufinanciranje radova sanacije, u početku s 10%, a kasnije i sa znatno većim sredstvima.
12.06.2015
Nakon dovršetka konstruktivne sanacije palače, 2013 godine potpisan je s tvrtkom „Građevinar-Quelin“ d.d. iz Dubrovnika Okvirni sporazum za izvođenje završnih građevinskih, obrtničkih i instalaterskih radova na Biskupskoj palači u povijesnoj jezgri Dubrovnika za razdoblje od tri godine. Koordinaciju ispred Zavoda za obnovu Dubrovnika vodi Andrija Tolja mag.ing.arh.. Temeljem Okvirnog sporazuma do lipnja 2015. Godine sklopljeni su i realizirani I i II Ugovor o izvođenju završnih građevinskih, obrtničkih i instalaterskih radova. Usporedo s izvođenjem ovih radova dovršava se izvedbeni projekt uređenja interijera.
Za 2015. godinu planiramo, također temeljem Okvirnog sporazuma, sklopiti III ugovor o izvođenju završnih građevinskih, obrtničkih i instalaterskih radova na palači koji bi obuhvatio sve preostale radove. Očekivani rok dovršetka svih radova je do konca 2016. godine.
12. travnja 2016
Na zahtjev Dubrovačke biskupije, 12. travnja 2016. godine, izvršena je primopredaja dokumentacije i radova na obnovi Biskupske palače, a radi planiranja daljnjih aktivnosti do potpunog okončanja obnove palače od strane Biskupije kao vlasnika objekta. Mogućnost donacije sredstava za izvođenje svih preostalih radova na obnovi palače, od strane Zaklade Caboga, najavljena je već na 3. Sjednici Upravnog vijeća ZOD-a dana 27. travnja 2015. Na 4. Sjednici održanoj 18. ožujka o.g. Upravno vijeće Zavoda izrazilo je suglasnost s primopredajom radova i dokumentacije o obnovi palače ovlaštenim predstavnicima biskupije.
Obnova Biskupske palače 2012.
Konstruktivna sanacija – IV faza
Prema ugovoru i dodacima potpisanim sa izvođačem Građevinar – Quelin d.d. iz Dubrovnika rok za dovršenje radova je bio 31. prosinca 2011., ali je radi izmjena u tehničkoj dokumentaciji po zahtjevu konzervatora i dodatnih zahtjeva za konzervatorsko restauratorske zahvate unutar crkve (ispitivanje stanja žbuke, demontiranje i restauriranje ograde sa empore, uzimanje uzoraka marmorizacije s kamenog okvira empore i dr.) dva puta odobreno produženje roka izvođenja radova.
Na zahtjev konzervatora u tijeku radova je izmijenjena i međukatna konstrukcija u crkvi sv. Kuzme i Damjana, te su izvršeni dodatni konzervatorsko restauratorski zahvati unutar crkve.
Stručni nadzor su vodili Egon Lokošek, dipl. ing. arh. i Matko Vetma, dipl.ing.arh. za Lokošek projekt d.o.o.Zagreb, a projektantski Nives Mlinar, dipl.ing.arh. ispred Arhitektonskog fakulteta, Zagreb, dok je akademik Vladimir Marković, koautor konzervatorskih smjernica za obnovu Biskupske palače, bio savjetnik pri izvođenju konz. rest. radova. Radove su kontinuirano pratili Sanja Radović, dipl.ing.arh. i Antun Baće, pov. umjetnosti iz Konzervatorskog odjela u Dubrovniku dok su arheološki nadzor vodile Ivona Michl Dabrović, arheolog i Ljiljana Kovačić, arheolog iz Dubrovačkih muzeja uz kontinuirano praćenje Marte Perkić, arheologa, ispred Konzervatorskog odjela u Dubrovniku.
Koordinaciju je u ime investitora vodila Sanja Krželj dipl.ing.arh. iz Zavoda za obnovu Dubrovnika.
Radovi su završeni 17. rujna 2012.g upisom u građevni dnevnik, a primopredaja je izvršena 25. rujna 2012. o čemu je sastavljen zapisnik.
Ukupna vrijednost konstruktivne sanacije Biskupske palače i crkvice sv. Kuzme i Damjana sa svim pratećim radovima (od 2003. do 2012.) iznosi 18.336.899,00 kuna (s PDV-om).
Krajem 2012. raspisan je natječaj za sklapanje okvirnog sporazuma za izvedbu svih preostalih građevinsko – zanatskih, te instalaterskih radova.
Prateći konzervatorsko – restauratorski radovi
Početkom 2012. zatražena je ponuda od Hrvatskog restauratorskog zavoda za izradu troškovnika za sve preostale konzervatorsko-restauratorske radove unutar Biskupske palače, s obzirom na njegovo kontinuirano prisustvo na palači od početka obnove 2003.g.
U lipnju 2012. je HRZ-a dao ponudu za skidanje naliča sa zidnog oslika u stubištu, što je nužno za izradu detaljnog troškovnika restauratorskih radova na samom osliku. Zavod je isto sa HRZ ugovorio, a radovi su završeni u rujnu 2012. Također je sklopljen ugovor o izmještanju i obavljanju hitnih restauratorskih radova „cvjetastog“ tabulata.
Izmjena i dopuna lokacijske dozvole
Obzirom da je tijekom izvođenja radova na Biskupskoj palači i crkvici sv. Kuzme i Damjana došlo do novih otkrića, a vlasnik objekta je zatražio promjenu namjene dijela objekta, , trebalo je provesti izmjenu i dopunu postojeće lokacijske dozvole, a nakon toga i građevne, sve prema čl.115. i 233. Zakona o prostornom uređenju i gradnji.
Slijedom navedenoga sa projektantom je sklopljen ugovor za izradu dokumentacije potrebne za ishođenje izmjene i dopune lokacijske i građevne dozvole.
Zahtjev za izmjenu i dopunu lokacijske dozvole je podnesen 27. studenoga 2012.g. Upravnom odjelu za izdavanje i provedbu prostornog uređenja i gradnje Grada Dubrovnika i postupak je u tijeku.
Biskupska palača – radovi tijekom 2011.
Tijekom 2011. nastavljena je IV faza konstruktivne sanacije Biskupske palače i crkve sv. Kuzme i Damjana, koju od 2003. u fazama, izvodi tvrtka Građevinar – Quelina d.d. iz Dubrovnika (ing. gradilišta Maroje Matić dipl.ing.građ.). Primopredajom radova IV faze (koja obuhvaća prizemlje, prvi kat i crkvu sv. Kuzme i Damjana) u rujnu 2012. završena je sveukupna konstruktivna sanacija objekta. Radove je financirao Zavod za obnovu Dubrovnika (Zavod) i Biskupija dubrovačka.Primopredajom radova IV faze (koja obuhvaća prizemlje, prvi kat i crkvu sv. Kuzme i Damjana).
U vrlo složenom procesu sanacije ove izuzetno slojevite palače, nova otkrića kao i promjena dijela namjene (po želji mon. Mate Uzinića, dubrovačkog biskupa) su utjecala na dinamiku izvođenja radova, te uvjetovala promjene projekta. Kako se radi o registriranom spomeniku kulture sa izuzetno vrijednim zidnim oslicima, drvenim tabulatima, grednjacima i kamenim elementima pri rješavanju svakog detalja, pored glavne projektantice Nives Mlinar, dipli.ing.arh. (Arhitektonski fakultet, Zavoda za arhitekturu,Zagreb) , stručnog nadzora Egona Lokošeka dipl.ing.ar.. i Matka Vetme dipl.ing.arh., te Konzervatorskog odjela u Dubrovniku , učestvovali su i predstavnici Hrvatskog restauratorskog zavoda (HRZ), Stručno savjetodavno povjerenstvo, a Zavod je dodatno angažirao ak. Vladimira Markovića kao stručnu pripomoć, te Dubrovačke muzeje, koji su pratili arheološka iskapanja.
U tijeku IV faze otkriveno je da su svodovi prizemlja u jako lošem stanju i zahtijevaju potpunu novi način statičkog proračuna i obnove kao i da ispod jugoistočnog dijela objekta postoji još jedna zatrpana prostorija koju treba staviti u funkciju palače.
U srpnju 2011.g. potpisom mon. Mate Uzinića, dubrovačkog biskupa, definirana je promjena namjene dijela objekta ; odustaje se od muzeja sakralne umjetnosti predviđenog u prizemlju i I katu umjesto kojega se organiziraju radni prostori Biskupskog ordinarijata. Viši katovi ostaju stambene namjene kako je i bilo predviđeno. (Izmjena projektne dokumentacije je financirana od Biskupskog ordinarijata, a Zavod je podnio zahtjev za izmjenu dozvole).
Usporedo sa privođenjem kraju IV faze konstruktivne sanacije, vršene su pripreme za završne građevinsko-zanatske radove unutar objekta:
– krajem 2011. završen je projekt izmjena i dopuna projekta zanatskih i instalaterskih radova izrađenog od Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu (noveliranje postojećih projekata )
Obnova Biskupske palače 2010. – IV faza
IV faza konstrukcijske sanacije Biskupske palače započela je u listopadu 2009. godine prema Ugovoru br. 1394-0 od 19. 10. 2009. g potpisanim sa Izvođačem Građevinar – Quelin d.d.
Ugovoreni radovi obuhvaćali su konstruktivnu sanaciju prizemlja i prvog kata: sanaciju nosivih zidova (injektiranjem i karbonima), međukatne konstrukcije tj. svodova prizemlja, sanaciju otvora, drvenarije, postavljanje zatega u razini podova i dr.
Sanacija se provodi reverzibilnim metodama, tako da se maksimalno zadržavaju zdravi dijelovi konstrukcije i zamjenjuju samo oni potpuno uništeni.
Nosivi zidovi se prezidavaju na mjestima gdje se nakon otucanja pokazala loša ispuna, fugiraju, te na kraju injektiraju. Prema potrebi zidovi, parapeti i nadvoji se ojačavaju karbonima.
Građevinske radove izvodi “Građevinar-Quelin” iz Dubrovnika, injektiranje i karbone “Spegra”, a zaštitne i restauratorske radove vrši Hrvatski restauratorski zavod neposredno, ili putem svojih vanjskih suradnika. Projektantski nadzo redovno obavljaju projektanti arhitekture i konstrukcije, Nives Mlinar, dipl.ing.arh., i Egon Lokošek, dipl.ing.arh., sa Arhitektonskog fakulteta iz Zagreba. Stručni nadzor za isti period je , temeljem ugovora potpisanog u 10. mjesecu 2009.,obavljao Studio Vetma tj. Matko Vetma dipl.ing.arh.
Konzervatorski odjel u Dubrovniku kontinuirano prati sve faze radova i usuglašava eventualno potrebne izmjene i dopune s projektantom, izvoditeljem i nadzorom na gradilištu. Koordinaciju svih radova i sudionika provodi ispred Zavoda Sanja Krželj, dipl.ing.arh.
Tijekom radova korisnik objekta (Biskupija dubrovačka) je zatražila izmjenu idejnog rješenja na način da se ispod prostorije ja jugoistočnoj strani palače iskopa zasuti podrumski prostor i poveže s ostalim podrumskim prostorijama. U toj prostoriji su izvršena sondažna ispitivanja ( dvije sonde dubine cca 4 m) pod vodstvom arheologa, te je utvrđeno da je prostorija nasuta, te da nema arheoloških artefakata. Vanjski zidovi se vjerojatno spuštaju do nivoa prizemlja te je udovoljeno zahtjevu korisnika i izmijenjena je projektna dokumentacija. Prišlo se čišćenju gornjeg sloja cijele prostorije i tada je, na mjestu gdje nisu bile rađene sonde, pronađen ozidani kružni bunar te su svi radovi obustavljeni dok se ne izvrše dodatna istraživanja. S obzirom na nove okolnosti trebalo je ponovno angažirati kao konzultanta akademika Vladimira Markovića – voditelja istražnih radova i koautora konzervatorskih smjernica.
Tijekom izvođenja radova došlo je do novih nepredviđenih otkrića stanja svodova u podrumu. Nakon otucanja žbuke sa svodova prizemlja utvrđeno je da su u izuzetno lošem raspadajućem stanju; potpuno rastreseni, popucali, sa tragovima gorenja i poremećene geometrije i statike. Nakon pregleda od strane projektanta statike je trebalo obaviti detaljno geodetsko snimanje i na tom dijelu izmijeniti tehničku dokumentaciju (statički proračun kao i izvedbu međukatne konstrukcije prema prizemlju dodavanjem novih čeličnih greda koje nose opterećenje, a svod sanirati, tek nakon toga pristupiti izvođenju radova.
Sva potrebna sondiranja po zahtjevu konzervatora su obavljena, a izviješća dostavljena Konzervatorskom odjelu u Dubrovniku.(listopad 2010.,rujan 2010. i lipanj 2010.)
Radi navedenih okolnosti izvoditelj je opravdano u dva navrata pismeno tražio produženja roka izvođenja radova, što mu je i odobreno.
Za iste radove ugovorena je s projektantima Izmjena i dopuna projektne dokumentacije.
