Prilikom napada na Dubrovnik 1991. i 1992. godine u sklopu opće agresije na Hrvatsku, JNA se nije obazirala na činjenicu da je povijesna jezgra Dubrovnika kao spomenička cjelina svjetskog značaja pod zaštitom UNESCO-a temeljem Konvencije o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine (The World Heritage Convention) iz 1972. godine.

Tisućama projektila različitih vrsta i kalibara sustavno je gađan Grad u zidinama, njegove ulice, komunalni objekti, stambene, javne i sakralne građevine. Iako su se nakon svakog napada utvrđivala nastala oštećenja, teško je bilo utvrditi svu težinu razaranja, poglavito na nedostupnim krovištima i privremeno nenastanjenim objektima.

Prema prikupljenim podacima, unutar povijesne jezgre oštećena su 382 stambena, 19 sakralnih i desetak javnih, a s krovovima ukupno 594 objekta, ukupne površine 192 338 m2.

Najteže je oštećeno devet zgrada pogođenih zapaljivim projektilima. Od njih su u pravilu ostali nagorjeli vanjski zidovi u cijeloj visini, te stubišta i poneki nosivi zid u prizemlju. Uništeni su izvorni dijelovi interijera, štuko ukrasi, oprema. Za izgorjele zgrade je izrađena cjelovita dokumentacija: arhitektonska snimka postojećeg stanja sa svim detaljima, provedeni su istražni radovi, izrađen je konzervatorski elaborat s konzervatorskim smjernicama, te projektna dokumentacija.

Preostalo ziđe temeljito je ispitano nedestruktivnim metodama. Tim ispitivanjima se utvrdila dubina oštećenja kamenih zidova u požaru (cca 5 cm), što je rezultiralo očuvanjem 90% volumena nosivog ziđa izvornih pročelja. Promijenjeni su nagorjeli dijelovi kamenih okvira vrata i prozora, te dekorativne kamene plastike i konzolice. Za sanaciju ovih zgrada projektirane su spregnute konstrukcije drvenih greda s tankom betonskom pločom. Putem Zavoda su su provedeni svi pripremni radovi i projektna dokumentacija za obnovu, koja je provedena putem Ministarstva obnove.

Oštećeni krovovi su predstavljali poseban posao za utvrđivanje šteta i izradu realnih planova sanacije, jer su osim onih stradalih direktnim pogocima projektila, teško oštećeni i svi okolni krovovi, što se u prvi mah kod utvrđivanja štete nije moglo utvrditi.

Posebnu vrstu oštećenja predstavljaju ona na kamenim pročeljima stambenih, javnih i sakralnih zgrada. Te štete su nagrdile izgled vanjskog zida, ali u početku nisu djelovale kao opasnost za opstanak i funkcioniranje građevine. Neka mjesta udara već su prekrivena patinom, pa su teže zamjetljiva. Ipak, s vremenom se pokazuje sva ozbiljnost tih oštećenja. Naknadno se uočavaju pukotine i drobljenje kamena na pročeljima kroz koje prodire oborinska voda u unutrašnjost zgrade, a kroz oštećene kamene kanale vertikalno se za kiša natapaju zidovi. Mnogo su uočljivije štete na dekorativnim elementima kamene plastike, profiliranim okvirima otvora, nadvojima, vijencima, konzolama, balkonima, grbovima - sve uglavnom od pogodaka projektila, i to na gotovo svim značajnijim građevinama u Gradu, tako da će još dugo trebati popravljati takva oštećenja.

Ratne štete