>
    O Zavodu
    O Zavodu
    Zavod za obnovu Dubrovnika je osnovan Odlukom Skupštine Općine Dubrovnik 10. listopada 1979. godine, kao specijalizirana institucija za organizaciju i koordinaciju poslova na obnovi objekata stradalih od potresa 15. travnja 1979.

    Zakonom o obnovi ugrožene spomeničke cjeline Dubrovnika od 6. svibnja 1986. g. utvrđeno je da Zavod za obnovu Dubrovnika obavlja stručne i druge poslove organiziranja i provođenja programa obnove ugrožene spomeničke cjeline Dubrovnika, koja osim povijesne jezgre obuhvaća i dijelove kontaktnih zona Pila i Ploča. Ovim zakonom utvrđeno je da je spomenička cjelina Dubrovnika pod posebnom društvenom zaštitom, a poslovi obnove iste su poslovi od posebnog društvenog interesa.

    Radi ostvarivanja društvenog interesa i osiguravanja društvenog utjecaja na obnovu spomeničke cjeline Zakonom je osnovan Odbor za obnovu Dubrovnika. Predsjednik Odbora za obnovu Dubrovnika u razdoblju od listopada 1990. do siječnja 1995. bio je predsjednik Republike Hrvatske, gospodin Franjo Tuđman. Svoju zadnju sjednicu Odbor je održao 26. ožujka 1998. godine . Odbor za obnovu Dubrovnika imao je tri komisije i to : Komisiju za financijska pitanja, odnosno Komisiju za pravna pitanja i Komisiju za promociju kulturne baštine. U srpnju 1993. godine Odbor za obnovu Dubrovnika osnovao je Savjet Zavoda za obnovu Dubrovnika, kao novo upravno tijelo koje donosi godišnje programe obnove i druge operativne odluke.

    Izmjenama i dopunama Zakona o obnovi spomeničke cjeline Dubrovnika od 7. studenoga 1999. g. Zavod za obnovu Dubrovniku osnovan je kao javna ustanova kojoj su osnivači Republika Hrvatska sa udjelom od 60%, Grad Dubrovnik i Dubrovačko-neretvanska županija sa po 20%.

    Prema Zakonu o izmjenama Zakona o obnovi ugrožene spomeničke cjeline Dubrovnika koji je donio Hrvatski sabor na sjednici održanoj 31. siječnja 2014. godine, a koji je stupio na snagu 20. veljače 2014. (izuzev članka 36., za kojeg je od strane Društva prijatelja dubrovačke starine pokrenut postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom). Osnivači Zavoda su Grad Dubrovnik s udjelom od 55%, Republika Hrvatska s udjelom od 35% i Dubrovačko–neretvanska županija s udjelom od 10%.

    Zavodom upravlja Upravno vijeće Zavoda koje čine predsjednik i šest članova. Predsjednika i dva člana Upravnog vijeća imenuje i razrješava gradonačelnik Grada Dubrovnika, dva člana imenuje i razrješava Vlada Republike Hrvatske, te po jednog člana župan Dubrovačko –neretvanske županije i zaposlenici Zavoda za obnovu Dubrovnika.

    Zavod za obnovu Dubrovnika u smislu Zakona obavlja stručne i druge poslove organiziranja i provođenja programa obnove spomeničke cjeline i drugih nepokretnih kulturnih dobara na području IX seizmičke zone.
    To su osobito: stručni poslovi dokumentiranja, organiziranja prethodnih radova, istraživanja i pripremnih radova te obnove spomeničke cjeline, izrada procjene investicijskih programa, poslovi u vezi s ustupanjem radova na obnovi, poslovi stručnoga nadzora nad izvođenjem radova sukladno programu obnove, praćenje izvršenja investicijskih programa u pogledu trošenja sredstava, dinamike i rokova izvođenja radova, usklađivanje rada – koordinaciju sudionika u obnovi spomeničke cjeline, kao i drugi poslovi određene ovim Zakonom. Osim navedenog Zavod obavlja i poslove čuvanja cjelokupnedokumentacije postojećega stanja građevina spomeničke cjeline, a posebno projektne dokumentacije vezane uz obnovu, informacijskoga centra vezano uz praćenje i raščlambu podataka o obnovi, pripreme programa u svrhu prikupljanja sredstava (pronalaženje donacija i drugih investitora), promidžbe projekata, metoda i planova obnove spomeničke cjeline i drugih nepokretnih kulturnih dobara, te potiče znanstveni rad suradnjom sa znanstvenim ustanovama i institucijama vezano uz metode i stručni pristup obnovi.

    Zbog specifičnosti i složenosti radova na obnovi spomeničke cjeline, a radi rješavanja stručnih pitanja, Zavod ima Stručno-savjetodavno povjerenstvo za obnovu Dubrovnika.
    U Stručno-savjetodavno povjerenstvo za obnovu Dubrovnika Upravno vijeće imenuje stručnjake iz područja zaštite graditeljske baštine, a po jednoga predstavnika imenuju središnja tijela državne uprave nadležna za kulturu, zaštitu okoliša i prirode, graditeljstvo i prostorno uređenje, Grad Dubrovnik, Hrvatska komora arhitekata, Hrvatska komora inženjera graditeljstva, Društvo konzervatora Hrvatske i Društvo prijatelja dubrovačke starine.

    Rad Zavoda za obnovu Dubrovnika kao javne ustanove određen je zakonskim okvirima i realizacijom godišnjih programa koje usvaja Upravno vijeće Zavoda za obnovu Dubrovnika. Na dan 1. siječnja 2020. u Zavodu je zaposleno 14 djelatnika.

    a

    Spomenička cjelina Dubrovnika, Grad u zidinama sa svojim neposrednim okruženjem, neprocjenjiva je kulturna tečevina našeg naroda i kao takva, simbol je graditeljske baštine svijeta. Već od 1272. godine kroz 5. knjigu Statuta Dubrovačke republike detaljno se opisuju urbane regulacije i zahvati na gradskom prostoru, koje se tijekom XIII i XIV st. dopunjuju, poglavito poslije potresa 1667. godine. Kasnije se, kroz mnogobrojne zapise i odluke vlasti, bilježe razne intervencije na gradskom tkivu, uvijek isplanirane, s racionalnim odnosom prema prostoru.
    Najnovija arheološka istraživanja i pronađeni materijalni dokazi definitivno pomiču vrijeme njegova osnutka na sam početak prvog tisućljeća. Ovaj monumentalni kameni grad, jedinstveni je spoj racionalnih odluka i vizionarskih ideja. To je rezultat kontinuiteta života na malom, ograničenom prostoru jedne čvrste zajednice, koja se održala usprkos često neprijateljskom okruženju. Šireći se kroz stoljeća i objedinjavajući starije dijelove naselja u novu cjelinu, stvarala je dodatne urbane i graditeljske vrijednosti.

    Dubrovnik je kao urbana cjelina upisan na UNESCO - vu listu svjetske kulturne baštine u listopadu 1979. godine, nakon što je Grad pogodio snažan potres jačine 7º MCS, kada je teško stradalo i šire područje grada.

    Oštećeno je preko tisuću građevina, a najveća oštećenja su zadobili spomenici kulture najviše kategorije u povijesnoj jezgri.

    Nakon potresa započinje organizirana te sustavna i dugoročno planirana obnova Dubrovnika. Bazirala se na posebnom zakonu i osiguranom dugoročnom financiranju iz raznih izvora, a najveći dio sredstava osiguravala je Republika Hrvatska. U početku interventni zaštitni radovi, prerastaju uskoro na cjelovito konstrukcijsko ojačanje najteže oštećenih objekata, da bi vrlo brzo započela sveobuhvatna revitalizacija povijesne cjeline. Aktivno se uključuju eminentni stručnjaci iz cijele države, koji putem znanstvenih i stručnih institucija, a posebice putem Stručno savjetodavne komisije, prate sve faze obnove, od pripreme do realizacije.

    Odmah nakon potresa osnovan je Zavod za obnovu Dubrovnika, ustanova koja se već trideset godina, kontinuirano bavi obnovom Grada. Zavod je funkcionirao i u najtežim trenutcima, za vrijeme ratne agresije na Dubrovnik 1991-95. godine. Bila su tada dragocjena iskustva stečena u vremenu obnove nakon potresa. Stručnjaci Zavoda su sudjelovali u komisijama za procjenu ratnih šteta, u vođenju evidencije i izdavanju uvjerenja o ratnim štetama na području Dubrovnika. Pored toga Zavodu je povjerena izrada pilot-projekta utvrđivanja šteta i izrade troškovnika obnove za 6 teško razorenih povijesnih dubrovačkih sela.

    Nakon prestanka ratnih djelovanja Zavod je preuzeo vrlo složen zadatak obnove Grada od ratnih oštećenja. Iako su najteža vidljiva ratna oštećenja dobrim dijelom sanirana, na većini građevina su još prisutna oštećenja od potresa, i čekaju red za sanaciju. Tek zadnjih desetak godina, ponovno se vraćamo konstruktivnoj sanaciji u potresu oštećenih zgrada u Gradu, koje su nakon svega u još gorem stanju nego u trenutku zaustavljanja ove obnove.

    Za sada je obnova u pravilu bila ograničena isključivo na povijesnu jezgru Dubrovnika. Značajno je promijenjen i pristup aseizmičkoj sanaciji; osnovna cjelina sanacijskog zahvata je blok, niz zgrada. Aseizmička sanacija provodi se parcijalno, s vanjske strane niza, bloka. Vrše značajni zahvati ojačanja i konsolidacije strukture vanjskog nosivog ziđa i ojačanja konstrukcijskog sustava cjeline ugradnjom zatega od nehrđajućeg čelika, saniraju krovovi. To je maksimalna moguća intervencija u uvjetima kada su objekti nastanjeni.

    Obnova kao pojam nije eksplicitno definirana u građevinskoj regulativi, a podrazumijeva uvijek istodobno provođenje nekoliko različitih aktivnosti na nepokretnom kulturnom dobru u svrhu njegove revitalizacije i ojačanja, kao napr: konstrukcijsku sanaciju i aseizmičko ojačanje, restauraciju, ponegdje i rekonstrukciju, adaptaciju, čišćenje od recentnih neprikladnih intervencija, revitalizaciju. Do danas se pokazalo da je to idealan termin za skup svih raznovrsnih aktivnosti koje prate značajniju intervenciju na nepokretnom kulturnom dobru, a koje su intenzivnije započele nakon potresa 1979. putem Zavoda.

    Stručnjaci Zavoda uz stručni nadzor obavljaju vrlo važnu funkciju koordinatora, bez koje je nemoguće uskladiti sudjelovanje većeg broja stručnjaka u procesu obnove. Njihova je uloga posebno važna kada se, sukcesivno pronađenim nalazima, trebaju vršiti manje korekcije, ili izvedbene prilagodbe osnovnog projekta, ili treba paralelno s konstrukcijskom sanacijom izvoditi i zaštitne konzervatorsko-restauratorske radove. Vodeći računa o raznovrsnim, ponekad i suprotstavljenim interesima između investitora, izvoditelja radova, nadležne konzervatorske službe, projektanta i vlasnika, nastoji se postići stručni koncenzus svih, za specifična rješenja, koja su prvenstveno u interesu spomenika i čime se osigurava kontinuitet radova.

    Posao obnove se ne obavlja samo radi spomenika, nego i radi stanovnika koji u njima borave i žive, i čije prisustvo daje Gradu dušu. Zbog toga se, smatrajući proces obnove i djelom procesa revitalizacije spomeničke cjeline, zalažemo za značajnija ulaganja i više projekata, kako bi se kroz sustavnu i kontinuiranu brigu o Gradu vratila onu potrebnu kritičnu masu stanovništva, koja mu omogućuje život za budućnost.

    S materijalnog gledišta, s obnovom bi se trebao zatvoriti krug, u kojem se, na simboličkim vrijednostima Grada prikupljena materijalna sredstva većim dijelom vraćaju i kroz obnovu ugrađuju u ozdravljenje, ojačanje i očuvanje njegovih fizičkih struktura, koje su u suštini nositelji tih simboličkih vrijednosti. To bi trebalo regulirati kroz zakonske odredbe kojima bi se osiguralo trajno financiranje obnove Dubrovnika.

    Unatoč definiranoj i ustaljenoj proceduri pripreme dokumentacije i provođenja raznovrsnih zahvata obnove, svaki zadatak je specifičan. Svaki je projekt iz programa obnove jedinstven, jer se u svim fazama pripreme i realizacije susrećemo s povijesnom slojevitošću spomenika. Zbog toga, radi informiranja stanovništva Grada, te šire stručne javnosti, smatramo potrebnim rad Zavoda učiniti što transparentnijim, čemu bi trebale doprinijeti i ove stranice.