>
Projekti obnove

Obnova nakon potresa nije predviđala samo ojačanje i sanaciju oštećenog konstrukcijskog sistema spomenika, već je uključivala njegovu cjelovitu revitalizaciju i pročišćenje od stoljetnih neadekvatnih intervencija. To je najčešće podrazumijevalo i promjenu namjene nekih objekata, jer se, na žalost, nisu mogli vratiti izvorni stambeni prostori u istoj namjeni, zbog tadašnjih zakonskih ograničenja o veličini stanova (palače). Taj složeni postupak rehabilitacije spomenika zahtijevao je fazno projektiranje.

Temeljem arhitektonske snimke i konzervatorske dokumentacije kroz idejno programsko rješenje se rješavao program buduće namjene, u kojemu se propituju prostorne mogućnosti spomenika i vrši usklađivanje projektnog programa s konzervatorskim uvjetima i ograničenjima.

U slijedećoj fazi, u idejnom projektu, načelno se rješavaju ojačanje konstrukcije i provođenje instalacija, a glavni i izvedbeni projekti su u funkciji dobivanja građevne dozvole i izvođenja radova. Projekti svih izvedenih radova arhivirani su u Zavodu za obnovu Dubrovnika (u različitom stupnju kompletnosti), a neke je preuzeo Grad radi dovršenja radova prekinutih ratom (Revelin, Osnovna škola II faza, Pustijerna, palače u Androvićevoj ulici itd.).

Promjenom namjene nekih stambenih objekata koja jeproizišla iz potrebe prezentacije njegovih izvornih arhitektonskih značajki, povećala se receptivna moć Grada za javne namjene, čime je dobioi neke važne sadržaje kulture: znanstvena knjižnica, gradska knjižnica, institucije obnove i zaštite spomeničke baštine, muzeji - Marina Držića, memorijalna kuća R. Brown, Pomorski muzej, Prirodoslovni muzej, memorijalna kuća Iva Vojnovića – Matica Hrvatska, itd. Istovremeno su, u užem gradskom području (Gruž), građeni zamjenski stanovi za one stanovnike koji su željeli za stalno iseliti iz Grada, ili su uređivani zamjenski stanovi za one koji su se nakon obnove željeli vratiti u Grad. Projekti tih novih stanova također su arhivirani u Zavodu za obnovu Dubrovnika.

Specifični su projekti obnove poslije ratnih razaranja, čiji je sadržaj prilagođen potrebama dokumentiranja i efikasnosti obnove, pa se s aspekta sadržaja i forme mogu podijeliti u tri osnovne grupe:

-   projekti za izgorjele palače osim detaljne snimke preostalih ruševina sadrže i ispitivanje mehaničkih i fizičkih svojstava   preostalih zidova i izrađuju se u svim fazama – od konzervatorskih elaborata do glavnih – izvedbenih projekata za građevnu dozvolu i sanaciju,

-   dokumentacija za obnovu oštećenih kamenih pročelja, pločnika, fontana, koja osim detaljne arhitektonske snimke oštećenja, sadrži foto-dokumentaciju i kvalitetan troškovnik s projektom rekonstrukcije za složenije objekte, a s obzirom na ograničeni zahvat, odobrava ga samo nadležna konzervatorska služba.

-   dokumentacija za obnovu krovova pored kategorije štete, sadrži tipski troškovnik i foto-dokumentaciju, dok se stvarno stanje utvrđuje tek nakon postave skele na krov. Uglavnom se vraća prvobitno stanje.

Posebnu vrstu dokumentacije predstavljaju projekti za aseizmičku sanaciju, koja obuhvaća radove injektiranja vanjskih nosivih zidova i ugradnju zatega i to za blokove unutar kojih su zgrade najjače oštećene u potresu, a koje su nastanjene. Ovaj se projekt kontinuirano provodi od 2000. g. kao nastavak konstruktivne sanacije poslije potresa, za koju se pribavljaju sva potrebna odobrenja, pa i građevna dozvola.

U novije vrijeme, za kapitalne projekte kao što su Biskupska palača /1998. godine/, Knežev dvor /2003. godine/, crkva Sv. Vlaha /2007.godine/, izrađuje se analiza otpornosti postojeće konstrukcije na razne intenzitete potresa, u svrhu dobivanja ulaznih parametara za izradu projekta konstrukcijske sanacije.

Na temelju tih spoznaja, projektom se određuju optimalne metode sanacije, s minimalnim intervencijama u strukturi spomenika. Ova istraživanja temelje se na detaljno dokumentiranoj konstrukcijskoj strukturi spomenika i naprednim kompjutorskim softwareima.

U arhivu Zavoda pohranjena je izvedbena dokumentacija za 49 obnovljenih građevina prije 1991. godine, od kojih je 20 najvrjednijih u Gradu. Nakon 1991. godine arhivirano je 9 izvedbenih projekata za sanaciju izgorjelih palača, sa svim elaboratima prethodnih istraživanja, projekti konstrukcijske sanacije palače na Gundulićevoj poljani, Biskupske palače, crkve Sv. Ðurđa u Pilama, crkve Sv. Jakova na Višnjici, projekt sanacije pročelja crkve Sv. Vlaha, sanacije pročelja crkve Sv. Ignacija na Boškovićevoj poljani, projekt infrastrukture dionice Strossmayerove ulice, projekt sanacije javne površine – rupe na Boškovićevoj poljani, projekti sanacije u ratu oštećenih kamenih elemenata: Stradun- pločnik i otvori lokala u prizemlju, pročelje i terasa crkve Srca Isusova, stubište Uz Jezuite, Amerlingova fontana, klaustar samostana Klarisa, balkon u ulici Boškovićevoj itd.

Zadnjih godina izrađena je kompletna dokumentacija za sanaciju crkve Sv. Križa na Gornjem Konalu, /u sastavu spomeničke cjeline Dubrovnika/, projekt konstrukcijske sanacije i kompletnih konzervatorsko – restauratorskih radova za crkvu Sv. Vlaha, te projekti sanacije ruševine za ambulantu u Androvićevoj i ruševne kućee u ulici K. Hrvaša 13.