Podzemlje Katedrale i Bunićeve poljane
Podzemlje Katedrale i Bunićeve poljane

Arheološki istražni radovi započeti su ispod Katedrale 1981. godine u sklopu programa obnove, a s prekidima su trajali do 1988.

Bunićeva poljana je istraživana od 1984/5. godine, nakon čega su istraživači izradili konzervatorske smjernice za prezentaciju cijelog kompleksa podzemlja.

Nakon iscrpnih stručnih rasprava odlučeno je da se vrhunsko otkriće prepoznatljivih struktura ostataka bizantske i romaničke katedrale prezentiraju u cjelini s otkrivenim velikim strukturama memorije – krstionice iz 14. stoljeća, pronađenim u podzemlju Bunićeva poljane. Izrađene su studije načina povezivanja tih prostornih cjelina u podzemlju, te su proanalizirane moguće alternativnih lokacija za uspostavu ulaza u podzemlje.

Godine 1998. ponovno je aktualiziran problem rješavanja zaštite i održavanja ovog lokaliteta, kada je zbog značajne kondenzacije na stropu podzemlja postavljena termička izolacija. Monitoring mikroklimatskih uvjeta s mehaničkim praćenjem očitavanja podataka u podzemlju Katedrale i Bunićeve poljane provođen je s prekidima od 2001. do 2006.godine. U tom periodu ugrađene su dvije pumpe koje kontinuirano u gradsku kanalizaciju ispumpavaju višak vode iz bunara u podzemlju Bunićeve poljane, kao zaštita od plavljenja.

Završno izviješće monitoringa sa smjernicama za projektiranje usvojeno je 2007 godine na Stručno savjetodavnom povjerenstvu za obnovu Dubrovnika. Idejni projekt prezentacije nalaza podzemlja Katedrale i Bunićeve poljane izrađen je 2004. godine. Tek 2009. je nastavljena dorada tog projekta u smislu usklađivanja s rezultatima višegodišnjeg monitoringa i smjernicama restauratora-konzervatora o uvjetima prezentacije nalaza.

Ugovorena je izrada glavnog projekta koji će biti dovršen do kraja 2009. godine.

Realizacija ovog specifičnog projekta prezentacije izuzetno vrijednih nalaza u podzemlju očekuje se do 2013. godine.