UNESCO akcijski plan
UNESCO akcijski plan

Zahvaljujući svome prosperitetu koji je koincidirao s prosperitetom Venecije, Dubrovnik je svoje ulice i trgove opremio vrijednim zdanjima: crkvama, samostanima i palačama. Njegova urbana perspektiva izuzetne ljepote, baš kao i samo mjesto koje na veličanstven način komunicira s morem, opravdavaju upis u Listu svjetske baštine 1979., potom i u Listu ugrožene baštine u prosincu 1991. godine.


Vjeran svojoj misiji, UNESCO se angažirao na primjeni Konvencije o zaštiti kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba. Potvrdio je svoju podršku i vlastitom nazočnošcu, pomažući lokalnim i državnim vlastima pri ustanovljenju i provodenju interventnih mjera za očuvanje spomeničke baštine Grada.

U suradnji s državnim i lokalnim ustanovama uključenim u obnovu Dubrovnika, UNESCO je pripremio plan zaštite spomeničke baštine Dubrovnika oštećene u ratu 1991. i 1992. godine.

Danas UNESCO poziva međunarodnu zajednicu na zajedničko ispunjenje važne zadaće obnove drevnog Dubrovnika kako bi mu se vratio izgled koji su mu dali njegovi graditelji i umjetnici.

OBNOVA GRADA UNUTAR ZIDINA - PLAN AKCIJE

Dubrovnik je grad-spomenik čije graditeljsko i urbano bogatstvo svjedoči o postojanju snažne trgovačke i kulturne zajednice kroz stoljeća. Zastupljeni su svi stilovi od VI. do XIX. stoljeca. Spomeničkom identitetu grada doprinose i brojne umjetnine smještene vecim dijelom u unutrašnjosti crkava i muzeja, te ostale koje krase javne prostore. Crkvene riznice, rukopisi, arhivi i knjige iz cijelog svijeta, kao i likovno naslijeđe, svjedoci su djelatnosti mediteranskog svijeta koje su se stoljećima razvijale u jednoj kozmopolitski organiziranoj sredini. Zahvaljujući tom kulturnom bogatstvu, današnji Dubrovnik je jedno od najprivlačnijih kulturnih i turističkih središta na svijetu.

Ove činjenice naglašavaju problematiku fizičke opstojnosti Grada i zahtijevaju da se razmotre suvremeni načini očuvanja i obnove uz poštivanje autentičnosti i integriteta spomeničke baštine, vodeći računa o:

  • organizaciji povijesnog urbanog prostora,
  • konstrukcijama,
  • građevnim materijalima.

Upisan u svjetsku baštinu 1979. godine, Dubrovnik, koji nikada ranije nije prošao kroz slična iskušenja, uvršten je u prosincu 1991.g. u Listu ugrožene svjetske baštine, što je neposredna posljedica rata koji je u Hrvatskoj započeo u srpnju 1991.godine.

Smješten u zoni visoke seizmičnosti, Dubrovnik još nije sanirao štete od potresa 1979. godine kad se morao suočiti s posljedicama intenzivnih bombardiranja.

Detaljnom evidencijom izrađenom u gradu unutar zidina nakon bombardiranja, ustanovljene su dvije osnovne vrste oštećenja:

  • konstruktivna, na samoj konstrukciji,
  • površinska, na materijalima, arhitektonskim i dekorativnim elementima.

Štete na javnim, privatnim i vjerskim objektima, skulpturama i arhitektonskim elementima, javnim površinama i zidinama, mogu se pripisati minobacackim granatama i gelerima, dok su zapaljive bombe uništile sedam palača i dvije kuće.

Program obnove oštećenih kulturnih dobara predstavlja za Hrvatsku zahvat najveće važnosti koji se ne može ostvariti bez sudjelovanja međunarodne zajednice.

Hrvatske institucije uključene u realizaciju radova na obnovi identificirat ce zajedno s UNESCO-m potencijalne donatore i nacin njihova sudjelovanja u obnovi.

Plan akcije mora zadovoljiti sljedeće ciljeve:

  • identifikacija, zaštita, očuvanje i prezentacija kulturnih dobara oštećenih u bombardiranjima 1991. i 1992. godine u okvirima grada kakvi su određeni njegovim upisom u Listu svjetske baštine;
  • osiguranje kadrova institucija i organizacija koje su na lokalnoj, gradskoj, regionalnoj i državnoj razini uključene u program, i to putem odgovarajuceg stručnog usavršavanja;
  • identifikacija, izrada i promocija projekata obnove i strategije očuvanja i prezentacije starog grada;
  • sigurnost da ce se različite djelatnosti vezane uz obnovu kulturnih dobara odvijati u najboljim uvjetima i uz poštivanje načela i metodologije obnove, kako bi se sačuvao jedinstven sklop gradskog tkiva;
  • sudjelovanje nacionalne i medunarodne zajednice u različitim poslovima;
  • senzibilizacija odgovornih osoba i javnog mišljenja općenito u svrhu aktivnijeg uključivanja nacionalne i međunarodne zajednice u obnovu - kroz novčane priloge, usluge i opremu.