Seizmotektonske značajke
Seizmotektonske značajke
Šire dubrovačko područje seizmički i tektonski vrlo je aktivno. Po seizmotektonskome potencijalu ono je i najmarkantnije područje u Hrvatskoj, s procijenjenom mogućom maksimalnom magnitudom od 7.5.

Područje oko Dubrovnika seizmotektonski je vrlo aktivno. Relativno velika koncentracija potresa i osobito pojave potresa velike jakosti ukazuju na stalno prisutnu tektonsku aktivnost. Prema geološkim klasifikacijama područje se nalazi u dodirnom prostoru između regionalnih strukturnih jedinica Adriatik  i Dinarik. Neposrednom granicom tih jedinica pruža se rasjed Ploče - Dubrovnik. Između Mljeta i dubrovačkog podmorja jedinica Adriatik graniči Jadranskoj mikroploči. U seizmotektonskom smislu čitav prostor dodira tih jedinica najaktivniji je u strukturnom sklopu.

Uzročnici potresa jesu tektonski pokreti čije se ishodište nalazi u pomacima Jadranske mikroploče.Dodatno mikroploča gura pred sobom dijelove jedinice Adriatik. Zbog odupiranja tim pomacima stvara se relativno širok prostor izražene kompresije duž dodira jedinica Adriatik i Dinarik. Seizmotektonski profil  načinjen je na temelju interpretacije dubokog seizmickog refleksijskog profila. Najprije se zapažaju položaji pojedinih rasjeda u prostoru, te skokovi kompleksa stijena u njihovim zonama. Najveći je skok prisutan duž rasjeda Ploče - Dubrovnik i to veličine oko 4 km u pripovršinskom dijelu Zemljine kore. U profilu dodana žarišta potresa priključuju se pojedinim zonama rasjeda. Razabire se pojavljivanje potresa na dubinama do 30 km. Najjači potresi dogodili su se na dubinama između 5 i 15 km. Najveća koncentracija žarišta potresa nalazi se na dubinama između 3 i 20 km. Veličina seizmotektonski

aktivnog prostora za vrijeme potresa veće jakosti najbolje se uočava prema razdoblju aktivnosti nakon potresa s epicentrom kod Slanog 1996. godine, magnitude 6,0.

ZAŠTITA OD POTRESA

Preventiva je jedini učinkovit način zaštite od neželjenih djelovanja potresa. Seizmologija još uvijek nije u stanju pouzdano deterministički predvidjeti kada će se potres dogoditi. Stoga se u procjenama odvijanja seizmičke aktivnosti u budućnosti koriste statističko-vjerojatnosne metode kojima se računski određuju za željene vremenske intervale vjerojatnosti za premašaj određenih vrijednosti nekog od parametara djelovanja potresa (najčešće akceleracija osciliranja tla) na lokaciji koja je od interesa. Tako se definiraju tzv. projektni seizmički parametri koji zatim predstavljaju ulazne podatke za dinamičke analize odgovora konstrukcija na potres, kao pobudu njihova gibanja. Krajnji cilj takvih istraživanja jest projektiranje i gradnja konstrukcija koje će biti otporne na djelovanje potresa.